Siromaštvo iz šire perspektive – briga za djecu koja kreće i prije rođenja djeteta!

Ekonomist organizacije RAND Evan Peet proveo je svoju karijeru radeći na poboljšanju zdravlja dojenčadi i djece u zemljama u razvoju širom svijeta. Zapanjio se kad je vidio brojeve iz Pittsburgha (SAD). Crne bebe u najmarginaliziranijim gradskim četvrtima umirale su stopama sličnim onima koje je vidio u Nikaragvi i na Filipinima. Lokalna je tragedija dovela do nacionalnog neuspjeha. Bebe u Americi – a posebno crne u Sjedinjenim Američkim Državama – umiru prije svog prvog rođendana po najvišim stopama u razvijenom svijetu. Peet i drugi istraživači u Pittsburghu krenuli su raditi nešto što nikada prije nije bilo učinjeno – povezali su podatke o rodnim listovima desetaka tisuća beba s elektroničkim zdravstvenim kartonima, registrima socijalnih službi i podacima iz susjedstva kao što su stope siromaštva i očitanja kakvoće zraka. Cilj im je bio objasniti svaki čimbenik rizika s kojim se suočava svako novorođeno dijete i nakon toga identificirati usluge i potpore koje bi toj bebi dale najbolju priliku za napredak.

„Čitali ste o inicijativama širom svijeta za smanjenje smrtnosti dojenčadi poučavanjem roditelja sigurnom snu ili pružanjem dječjih proizvoda“, rekao je Peet, zdravstveni ekonomist koji je pomogao voditi RAND-ov istraživački tim. „To bi u nekim slučajevima moglo biti korisno, ali neće se baviti onim što zapravo pokreće ove brojke. Za to moramo gledati rasizam, siromaštvo te sistemske razlike u zdravstvu i zdravstvenoj zaštiti“.

Na svakih 1 000 živorođenih ondje tri ili četiri bijele i 15 crne djece umru prije nego što napune prvu godinu. Crne bebe u nekim susjedstvima Pittsburgha umirale su stopama sličnim onima u ekonomijama u razvoju, poput Nikaragve i Filipina. Brojevi na nacionalnoj razini nisu toliko jaki, ali govore istu priču. Crne bebe imaju više nego dvostruko veću vjerojatnost da će umrijeti u prvoj godini od bijelih beba. Oni imaju iste probleme: urođene mane, komplikacije u trudnoći, preuranjene porođaje, malu porođajnu težinu. No, poznati čimbenici rizika koji stoje u osnovi tih uzroka – zdravstveni problemi majke, životni uvjeti, stres – povećavaju se u korak sa strukturnim socijalnim i ekonomskim problemima, poput rasizma i siromaštva.

Istraživačima je trebalo više od godinu dana da prikupe podatke koji su im potrebni za analizu – povezali su elektroničke bolničke zapise s evidencijama socijalnih službi, različite podatke dostupne u popisnim kartama, izvješćima o zločinima, čak i informacijama o susjedstvu. Kada su završili, imali su tisuće podataka o više od 150 000 rođenih u okrugu Allegheny u Pittsburghu između 2003. i 2013. godine. Mogli su reći koliko je majki imalo dijabetes ili depresiju; koliko ih je živjelo ispod granice siromaštva ili pušilo dok su bile trudne. Podatke bi mogli podijeliti prema rasnoj demografiji, dohotku ili obrazovanju majke, težini rođenja, karakteristikama susjedstva ili razini zagađenja. Cilj je bio objasniti svaki čimbenik rizika i identificirati usluge i potpore koje bi svakoj bebi dale najbolju priliku za napredovanje.

Ta razina pojedinosti omogućila im je predviđanje individualne ocjene rizika za svaku majku i dijete na skali od 1 do 100. Također su mogli vidjeti koje će usluge ili potpore svaka majka najvjerojatnije koristiti i hoće li u njoj nešto promijeniti opstanak djeteta. Tako je izračunat rizik na primjer za 40-godišnju majku bez broja socijalnog osiguranja i povijesti prijevremenih poroda koja je sada u trećoj trudnoći. Na temelju tih i drugih čimbenika rizika, modeli bi njezin rizik stavili na čak 95 %. Preporučili bi joj da što prije započne s brigom o začeću, poput pregleda, te bi joj predvidjeli 72 % šanse. Ta bi briga smanjila njezin rizik na upravljivijih 52 %. Nekoliko jasnih obrazaca pojavilo se dok su istraživači pregledavali podatke. Nisu pronašli gotovo nikakvo preklapanje između žena koje su se oslanjale na medicinsku skrb, poput redovitih prenatalnih pregleda, i žena koje su se više oslanjale na njegu u kući ili u zajednici. To je ukazalo na široko otvorenu priliku za bolnice i organizacije socijalnih usluga da koordiniraju svoju skrb kako bi žene bile sigurne. Podaci su također pokazali da se gotovo polovica svih smrtnih slučajeva novorođenčadi dogodila u prva 24 sata nakon rođenja. Praksa „sigurnog spavanja“ ne bi im pomogla. Vrijeme spašavanja te bebe bilo je u mjesecima, pa čak i godinama, prije nego što su se rodile, kad su se čim prije nakupljali čimbenici rizika koji bi za njih postali fatalni. „Kad je žena u posljednjem tromjesečju, pobrinite se za njenu prenatalnu njegu i učinite što možete“, rekla je Dana Schultz, viša istraživačica politike koja je suvoditeljica RAND-ovog dijela projekta. „Ali doista bismo trebali nešto raditi u pet godina prije nego što je zatrudnjela“.

Bolnice s područja Pittsburgha počele su pružati medicinskim sestrama popise čimbenika rizika i učinkovite intervencije – i medicinske i nemedicinske – na temelju podataka projekta. Rade na računalnoj nadzornoj ploči koja će na ljestvici staviti rizike i preporuke, sve na dohvat ruke. Kada projekt krene uživo, liječnici će se moći prijaviti, odgovoriti na nekoliko pitanja o pacijentici, dobiti njezinu procjenu rizika i znati koje će usluge najvjerojatnije pomoći njoj i njezinoj bebi. Uz dovoljno vremena, financiranja i podataka, isti bi se pristup mogao koristiti u bilo kojem gradu ili državi. Također bi se mogao prilagoditi za prepoznavanje ljudi kojima prijeti razvoj drugih zdravstvenih problema, poput kardiovaskularnih bolesti ili dijabetesa.

„Ti podaci na pojedinačnoj razini, koji povezuju majke i dojenčad u svim tim različitim bazama podataka, potpuno su novi“, rekao je RAND-ov Peet. “Što prije možete prepoznati nekoga tko je u opasnosti, prije ćete mu pružiti usluge koje su im potrebne i što više života možete spasiti. Svaka pojedinačna intervencija koju smo pogledali bila je učinkovitija što je ranije započela. Svaka pojedinačno“.

Alysia Davis nije riskirala kad su ona i njezin suprug napokon odlučili osnovati svoju obitelj u Pittsburghu. Radila je s doulom, trenerom Lamazea; išla je na svaki pregled kod liječnika, postavljala pitanja. Isključila je feed na Facebooku i isključila vijesti, zabrinuta da će se svaki dodatni stres upisati u same stanice njezine nerođene bebe. Kći joj je rođena, zdrava i snažna, u terminu koji joj je trebao doći u siječnju. Nazvali su je Imani – „Vjera“ na svahiliju. Ali Davis i dalje promatra njezin san i brine se zbog te jednogodišnje statistike. „Definitivno mi je na pameti“, rekla je. „Imat ćemo veliko slavlje kad navrši svoj prvi rođendan“.

Original članka na: https://www.rand.org/blog/rand-review/2021/07/reducing-disparities-in-infant-mortality-using-big.html