Konferencija: Siromaštvo i socijalna isključenost osobito ranjivih društvenih skupina u Republici Hrvatskoj

Hrvatska mreža protiv siromaštva, Studijski centar socijalnog rada Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i Grad Zagreb zajednički su, povodom obilježavanja Međunarodnog dana borbe protiv siromaštva, organizirali 17. listopada 2016. g. konferenciju: „Siromaštvo i socijalna isključenost osobito ranjivih društvenih skupina u Republici Hrvatskoj“.

Svoja uvodna izlaganja su održali predsjednik Hrvatske mreže protiv siromaštva i predstojnik Studijskog centra socijalnog rada Nino Žganec te izaslanica Gradonačelnika Grada Zagreba Višnja Fortuna, a u nastavku Konferencije, svoja izlaganja su održali Marina Ajduković s temom: „Što donositelji odluka, a što praktičari trebaju znati o nepovoljnom učinku siromaštva za psihosocijalni razvoj djece i mladih?“; Marijana Kletečki Radović s temom: „Siromaštvo djece predškolske dobi u Hrvatskoj“; Jelena Ogresta s temom: „Obrazovni ishodi i radne karijere mladih odraslih u siromaštvu te Olja Družić Ljubotina s temom: „Položaj osoba koje žive u beskućništvu u Hrvatskoj“.

U izjavi za medije profesor Žganec je naglasio kako „Europska mreža protiv siromaštva čiji smo mi član kaže vrlo jasno da je rješavanja siromaštva pitanje političke odluke – da li se to želi ili ne želi. Ne postoji nijedan objektivni razlog da u Hrvatskoj postoje ekstremni oblici siromaštva, tvrdi Žganec i naglašava da se u svijetu svake godine baci jedna trećina ukupno proizvedene hrane, a s druge strane imamo 18 tisuća djece koja svaki dan umiru zbog pothranjenosti. Dakle, nešto strukturalno ne funkcionira“.

Zaključci Skupa ukazuju na nekoliko međusobno povezanih problema:

– nedostaju nam sveobuhvatni podaci i istraživanja o stopi i aspektima siromaštva pojedinih društvenih skupina (npr. procjene o broju beskućnika kreću se od 400 – 10 000 osoba u RH)

– društveni sustavi podrške i zaštite još uvijek nedovoljno prepoznaju potrebe i prava najugroženijih građana koji žive u siromaštvu (djeca, mladi, beskućnici, starije osobe)

– javlja se potreba za revidiranjem dosadašnjih mjera i politika u suzbijanju i sprječavanju siromaštva (primjerice, “zajamčena minimalna naknada”)

– nužno je osmisliti programe za podršku obiteljima u siromaštvu kako bi se prekinulo transgeneracijsko “prenošenje” siromaštva

– usluge za osobe u potrebi su neravnomjerno raspoređene i ponekad teško ili potpuno nedostupne

– postoje jasni pokazatelji da se osobe u siromaštvu, osim s nedostatnim financijskim sredstvima, susreću s nedostatkom osnovnih životnih potrepština (hrana, odjeća, ogrjev…), ali i s nedostatkom kvalitetnih obiteljskih i društvenih odnosa

– u stručnoj javnosti je važno prekinuti osjećaj bespomoćnosti, razvijanjem različitih inicijativa, iz različitih sektora, ali i njihovim međusobnim povezivanjem uz istodobno utjecanje na donosioce odluka

– važno je da mediji prezentiraju siromaštvo sukladno realnim pokazateljima, ne na temelju uvriježenih stereotipa i predrasuda te pojedinačnih slučajeva – stručnjaci imaju ključnu ulogu u kreiranju realne slike siromaštva.